Čuveni Travar Jovo Sa Romanije

Romanijski vidar, Jovo Mijatović, rođen je 1886. u selu Zagajevi ,između kamena i neba, kod Romanije.Svoje djetinjstvo je proveo na Romaniji, razlikujući se od druge djece, još kao mladić čiča Jovo je pokazao interesovanje za  ljekovito biljo. Sakupljao je ljekovite trave sa svojom babom vidarkom Stanijom, od koje je i naučio o ljekovitom bilju, upijao je svaku riječ od babe, gdje rastu najbolje trave, kada ih treba brati, te kako ih sušiti i čuvati. Zahvaljujući tome postao je poznati vidar Jovo sa Romanije. Kada je njegova baba umrla, čiča Jovo je preuzeo njen zanat.

Ono što je takođe obogatilo njegovo znanje je boravak  u Budimpešti, Beču, Trigoru, kako je i sam kazivao u jednom od intervjua boravak među otmenim ljudima, ljekarima, među ranjenicima koje je previjao. Tako je provodio život po svijetu. U svom selu je radio kao zemljoradnik, ali je pomagao i ljudima, liječio slomljene ruke, previjao rane. Imao je dar od Boga i komunikaciju sa prirodom i biljem, bio je svojevrsno čudo.

Ljudi udaljeni od ljekara, bez novca, dolazili su na vrata čiča Jove,dnevno je bilo i do stotinu ljudi koje je nevolja navela da mu se obrate. Nastavljao je tradiciju bosansko-hercegovačkih ećima, ljekara. U izvorima iz 1956. godine navodi se da je liječio ljude od leukemije i kancera isključivo biljem. Liječio je ljude u Holivudu, liječio je porodicu  Nikson, jednog člana porodice je izliječio od kancera. Priče o uspešnim lečenjima čudotvorca sa Romanije pređoše i granicu Jugoslavije. Tako Jovo Mijatović postade čuveni „Travar sa Romanije“.

Narod je mnogo volio čiča Jovu, ali čiča Jova kazuje da je tokom života mnogo patio zbog te ljubavi. Narodu jedna nužda,a njemu dvadeset nužda i nevolja, kako je i sam kazivao. Bio je gonjen od strane vlasti, kažnjavan ležao u zatvoru u Rogatici, Goraždu i Sarajevu.U to vrijeme su liječenje biljem smatrali nezakonito. Međutim kada su uvidjeli da ljekovito bilje zaista djeluje i liječi, čiča Jovo je našao mir.

Gorštak Jovo je 1986. godine okončao život. Život je okončao tragično, digavši ruku na sebe. Ni danas niko ne zna zašto je skončao na taj način, kao oni kojima je život okrenuo leđa. U Ozerkovićima niko o tome ne želi da priča. Tajnu je odnio sa sobom u grob nad kojim je danas bronzani kip travara sa Romanije u prirodnoj veličini, kojeg je Jovo Mijatović još za života sebi podigao.Uz asfaltnu saobraćajnicu koja od Sokoca vodi prema Rogatici, godinama je stajala tabla koja je ukazivala da je tu ,“Jovina stanica“. Jovo je uspio da na svjetske karte ucrta Sokolac.

Imao je ih šesnaestoro djece, u izvorima se navodi kako ni na jednog potomka nije prenio svoje znanje, već je objavio u knjizi „Ljekovito bilje“, na korist narodu. Međutim, njegov unuk je ispričao jednu anegdotu, na osnovu koje možemo zaključiti da je čiča Jovo vjerovao da će iza sebe ostaviti nasljednika. Naime, Milan Kovačević, sjeća se tog događaja još kao dječak i danas to priča kao anegdotu. Kada je njegov deda napisao knjigu i sazvao simpozijom gdje je došlo stotine ljudi, njegov deda je donio samo jednu knjigu, nikome nije bilo jasno zašto samo jednu knjigu. Čiča Jovo je izvadio knjigu i napisao posvetu: „Mom unuku, od njegovog djeda Jova.“ Pred svim ljudima je unuku poklonio knjigu i rekao:“ On će mene naslijediti.“ Njegove riječi su se obistinile.

Milan Kovačević, iscjeljitelj putem kiropraktike, liječi ljude ljekovitim gljivama, travama i uopšte tradicionalnom i narodnom medicinom. Riječi deda Jove su bila glavna motivacija na Kovačevića da se danas bavi ovim poslom.Unuk se više opredjelio za ljekovite gljive, usvojio je znanje i ljekovitim travama, ali je odlučio da gljive ipak budu prioritet. Učio je od šamana, boravio na Himalajima. Učio je od indijanaca šamana i šamana iz Nepala, dugo je bio i u Indiji na Univerzitetu jogu.

Naslijedivši očigledno dar svog dede, Kovačević je dobijao podršku i svetih otaca, sjeća se riječi oca Tadeja koji mu kazuje: „Sine, imaš dar od Boga, liječi ljude.“ Kovačević vjeruje da će se jednog dana sresti sa svojim djedom tamo gdje smrt ne postoji.

Vedrana Bogdanović

Ovaj članak je pročitalo 6886 posetilaca portala!