Za dete zlato nema veću vrednost od stakla
Dete zna da lutka nije stvarna, ali se prema njoj ponaša kao da jeste, čak će i plakati i biti tužno ako se polomi. Deca su vešta u irealizaciji. To blagosloveno životno doba, kada se ljubav poriče bespolnošću, kada se stvarnost poriče igrom, a stvarnima čine predmeti koji to nisu! Kad bih samo mogao ponovo da postanem dete i da tako ostanem zauvek, da me ne zanimaju vrednosti koje ljudi pridaju stvarima, niti veze koje među njima uspostavljaju! Kad sam bio mali često sam olovne vojnike postavljao s nogama uvis.. I da li postoji neki logički argument koji bi umeo da me ubedi kako pravi vojnici ne bi trebalo da hodaju naglavačke? Za dete zlato nema veću vrednost od stakla. A da li zlato zaista vredi više? Detetu je apsurdna i besmislena strast, bes, strah koji vidi u ponašanju odraslih ljudi. A zar nisu zaista besmisleni i uzaludni svi naši strahovi, sve naše mržnje i sve naše ljubavi?
Fernando Pesoa
Ovaj članak je pročitalo 8173 posetilaca portala!